Intervju: Srđan Dobraš, Travel Creator & Avanturista

Putovanja nisu samo odlazak na novu destinaciju – ona su prilika da upoznamo drugačije kulture, ukuse, ljude i načine života. Upravo kroz putovanja nastaju priče i uspomene koje često pamtimo mnogo duže od samog putovanja.

Srđan Dobraš je avanturista i putni entuzijast koji kroz svoja putovanja istražuje različite krajeve svijeta i bilježi trenutke koji vrijede biti zapamćeni. Za njega je svako novo putovanje prilika za novo iskustvo, upoznavanje drugačijih ljudi i otkrivanje mjesta koja možda ne bismo pronašli u klasičnim turističkim vodičima.

Razgovarali smo o njegovoj ljubavi prema putovanjima, destinacijama koje su na njega ostavile poseban utisak, gastronomiji kao važnom dijelu svakog putničkog iskustva, ali i o tome šta zapravo znači putovati – izvan savršenih fotografija i društvenih mreža.

Za početak, kako je nastala Vaša ljubav prema putovanjima i kada ste shvatili da putovanja želite pretvoriti u važan dio svog života?

Moja ljubav prema putovanjima javlja se još u periodu kada sam bio dijete i svake sedmice budno isčekivao emisiju „Svet na dlanu“ pokojnog Slobodana Mićića. Način na koji je prikazivao kulture, tradicije i običaje raznih zemalja svijeta za koje mnogi i dan danas ne znaju, su u meni probudili želju da i ja jednoga dana „kada porastem“ krenem da putujem. Prva prilika mi se otvorila kada sam sada već davne 2014. godine dobio poziv svjetske federacije „Uličnog treninga“ (Street Workout Pro) iz Ukrajine, da predstavljam našu Bosnu i Hercegovinu na svjetskom prvenstvu, kao jedini predstavnik od 75 zemalja učesnica. Iako su moji roditelji bili poprilično skeptični, prihvatio sam poziv, i na moju e-mail adresu samo par dana kasnije dolazi avio karta za Kazakhstan. I tako sam sa svojih 17. godina otišao na svoje prvo daleko putovanje, prvi let avionom, ni manje ni više kao jedini predstavnik svoje zemlje na „Svjetskom prvenstvu“ i to potpuno besplatno, u zemlju u kojoj je u tom momentu bilo ispod -30°C. Nakon ovog događaja znao sam da putovanja jednostavno moraju postati sastavni dio mog života.

Na svojim putovanjima obišli ste različite krajeve svijeta. Postoji li destinacija koja Vas je posebno iznenadila i ostavila snažan utisak?

Destinacija koju bih definitivno stavio na prvo mjesto među zemljama koje sam posjetio je Etiopija. Putovanje tamo se dogodilo sasvim slučajno i bez ikakve pripreme, što je vjerujem i doprinijelo avanturi koju ću pamtiti zauvijek. Naučila me da ne sudimo knjizi samo na osnovu korica, i da ono što nam zapadni mediji svakodnevno plasiraju nije realan prikaz stanja u nekoj zemlji. Išao sam u predjele u kojima se godinama vodio građanski rat, koji je nažalost nedavno ponovo počeo. Zamislite samo vojne punktove na svakih par kilometara gdje vas zaustavlja vojska sastavljena pretežno od maloljetnih lica naoružanih do zuba. Te scene ću definitivno pamtiti zauvijek. Pored takvih susreta, zemlja nas je nagradila nekim od najljepših kulturoloških iskustava do sada. Neke od tradicija i kultura koje sam vidio u njihovim plemenskim zajednicama su jedne od najfascinantnijih na svijetu i ne postoje nigdje drugo nego tamo. Ljudi su priča za sebe, a gastronomija trenutno jedna od mojih omiljenih.

Kada putujete, šta Vam je važnije – poznate turističke atrakcije ili otkrivanje autentičnih mjesta, lokalne hrane i načina života?

Kada sam krenuo putovati samostalno, u početku mi je naravno bilo zanimljivo da u svakom gradu/državi vidim one „najznačajnije“ turističke atrakcije i da ih sve posjetim. Nekada se putovanje znalo svoditi na odlaske od atrakcije do atrakcije, što ne smatram kao loše naravno, ali kad se posmatra sa strane ispada kao neka „ček-lista“ koju te neko natjerao da moraš ispuniti. Danas moja putovanja izgledaju sasvim drugačije, dijelom zbog toga što obilazim pretežno lokacije na kojima turizam gotovo i ne postoji, a drugim dijelom što svako novo putovanje posmatram kao jednu novu avanturu. Cilj mi je da se srodim sa lokalnim stanovništvom, da za taj period mog boravka što više naučim o životu naroda, njihovoj kulturi i običajima. Ako jedan lokalac može živjeti na jednom lokalnom uličnom obroku svakodnevno, zašto ne bih mogao i ja? Makar ne vidjeo ni jednu tu da kažemo bitnu turističku atrakciju, smatram da su mi putovanja mnogo više ispunjena nego prije i da jednostavno puno toga više naučim, kroz zanimljive priče koje čujem, svakodnevne situacije u kojima se nalazim i kroz isprobavanje lokalne hrane na lokalnim marketima.

Koliko gastronomija utiče na Vaš doživljaj neke destinacije? Postoji li jelo ili specijalitet koji ste probali na putovanju, a koji posebno pamtite?

Ja sam po prirodi veliki gurman i obožavam da isprobavam nova jela, ukuse i specijalitete koji su mnogima odbojni. Uvijek sam više za opciju lokalne hrane koliki god to bio rizik po moju probavu u vidu nekog stomačnog virusa, nego naručivanja jela koja su „sigurna opcija“ i koja svakodnevno konzumiramo kod nas. Ne vjerujem da će i jedan stranac otići iz Bosne, a da nije probao ćevape, burek i baklavu. E tako i ja kad sam gost u nekoj stranoj zemlje. Od specijaliteta koje bih izvojio, a koji su na mene ostavili jak utisak je definitivno jelo „Dosa“ porijeklom iz Južne Indije. Izgleda kao palačinka ali nema brašna, a pravi se od paste nastale od fermentisane leće i riže, a unutra se stavlja fil od kuhanog krompira sa dinstanim lukom, kurkumom i karijem. Topla preporuka svakome da proba.

Koje putovanje biste izdvojili kao ono koje Vam je donijelo najviše lijepih uspomena, ali i životnih lekcija?

Kada god me pitaju ovo pitanje, nikada ne mogu dati baš tačan odgovor. Svaka destinacija koju sam posjetio me naučila nečemu i dala mi pregršt lijepih uspomena i momenata koje ću pamtiti zauvijek, ali kada sve oduzmem i saberem jedno je definitivno zajedničko za sve njih, a to je povratak kući sa mnogo više „zahvalnosti za sve“ i to da nema nigdje života kao ovdje. Zahvalnost za stvari koje su nam postale toliko normalne kao napiti se vode iz česme, a u velikom dijelu svijeta to je danas luksuz. Zahvalnost na tome da imam priliku vidjeti sve to svojih očima i na svakom povratku kući reći „Bože hvala ti što živim u BiH“. Koliko god je postao trend govoriti sve najgore o zemlji u kojoj živiš, mislim da su me putovanja naučila baš tome, da uživam i u ovome što mi imamo jer budimo realni, imamo sve. Neke od najljepših planina, rijeka, jezera na kojima bi nam mnoge zemlje mogle pozavidjeti.

Društvene mreže danas često prikazuju savršenu sliku putovanja. Koliko se stvarnost putovanja razlikuje od onoga što vidimo na fotografijama i videima?

Stvarnost putovanje je definitivno totalna suprotnost od onoga što gledamo na mrežama. Ove platforme se koriste za prikazivanje samo onih „najljepših momenata“ koji su samo jedan dio cijele priče. Nema ništa sporno u prikazivanju savršenih fotografija i snimaka zalazaka sunca, prelijepih pješčanih plaža i pića u barovima sa pogledima na cijeli grad. Ali siguran sam da iza većine tih slika stoji prvenstveno težak rad mjesecima prije toga, za neke i godine rade, a da ne pričam o svim momentima koji se dese na putu, a ne ostanu zabilježeni jer nisu baš „instagramični“. Ja što više pokušavam ljudima da prikažem stvarnu sliku putovanja bez neke cenzure, jer smatram da je to sve sastavni dio svačijeg putovanja, ali malo ko želi da priča o tome. Sasvim je normalno spavati u top hotelima kao i u hostelima, sasvim je normalno jesti jedan obrok dnevno, ne mora biti „all-inclusive“. Sasvim je normalno promijeniti 6 konekcija letovima za najjeftiniju avio kartu, ali takođe je okej letiti i biznis klasom. Ovo je upravo ono što mreže predstavljaju na potpuno pogrešan način, jer smatram da ne postoji „jedan šablon“ za sve ljude ove planete, i što je meni prihvatljivo nekome je nezamislivo.

Koliko je planiranje putovanja važno za Vas? Volite li imati unaprijed isplaniran svaki detalj ili više volite krenuti bez velikih očekivanja i prepustiti se avanturi?

Sve zavisi od destinacije do destinacije. Pošto sada većinski obilazim zemlje koje zahtijevaju više logistike oko same rute zbog loše infrastrukture, nepostojećih unutrašnih letova, korupcije i viznog režima, jako puno vremena potrošim na planiranje same rute. Ne gubim više vrijeme kao prije da se svaki detalj mora isplanirati, većinu stvari radim u hodu, ali te neke logističke stvari ako destinacija zahtijeva, se moraju pripremiti unaprijed. Naravno kada putujem u lakše zemlje, znalo mi se dešavati da sletim, a nisam rezervisao ni smještaj ni ništa. Tako da što se toga tiče više se prepustim avanturi i jednostavno se izgubim u ulicama nekog mjesta, i na taj način najviše proživim i vidim. Naučio sam da ne sudim bilo čemu prije nego što ja to ne vidim svojih očima, i tek nakon povratka kući sumiram utiske i dajem neko svoje mišljenje.

Postoji li destinacija kojoj biste se uvijek ponovo vratili – i šta je to što Vas tamo iznova privlači?

Ako bih morao birati jedno mjesto na ovom svijetu na koje bih se vraćao non stop, to je regija Patagonije u Argentini i Čileu. Takvu prirodu do tada nisam nigdje vidio na ovoj našoj planeti, od glečera veličine gradova, sniježnih planinskih vrhova koji jednostavno oduzimaju dah, ledničkih jezera, jednom riječu savršenstvo.

Šta biste poručili ljudima koji žele više putovati, ali često smatraju da za to nemaju dovoljno vremena ili novca?

Ako bih morao dati samo jedan savjet ljudima, to je da budu fleksibilni što više mogu. Ako nemate društvo za putovanje, otiđite sami jer ćete upoznati hrpu novih ljudi. U današnje vrije karte po Evropi se mogu naći za cijene jeftinije nego autobuska linija Banja Luka – Sarajevo, tako da najbolji početak je svakak odlazak u okolne zemlje EU. Posao koji omogućava rad od kuće je najveća prednost ali i dobro planiranje godišnjeg odmora u kombinaciji sa praznicima ako radite za neku kompaniju omogućava da u toku godine odete na put mnogo više puta od našeg ustaljenog odlaska „na more“ jednom godišnje. Postoje razne organizacije koje vam omogućavaju „besplatno putovanje“ u zamjenu za neki volonterski rad i slično, a kada jednom shvatite kako uvijek možete naći najjeftinije avio karte za vaše zemlje od interesa, samo nebo je granica u kombinacijama koje možete izvesti, samo se ne trebate ograničavati.

Kada biste danas mogli spakovati kofere i odmah krenuti na novo putovanje, koju biste destinaciju izabrali i zašto?

Ako bih danas morao spakovati kofere i krenuti negdje, prvo ne bi mi bio problem iskreno, a volio bih da to bude Pakistan. Već mi je dugo želja da posjetim ovu zemlju za koju sam čuo samo riječi hvale, počevši od ljudi pa onda do svega ostalog što ona nudi. Tako da ko zna, možda mi se želja ispuni u skorijoj budućnosti.