
Svaki obrok treba da bude balansiran, vizuelno privlačan i da ostavi trajni utisak, bilo da je to kroz iznenađujući spoj ukusa ili kroz priču koja prati jelo.
Intervju: Suzana Jovanović, chef
Biografija: Rođena i odrasla u Beogradu, Suzana je majka, supruga i veliki zaljubljenik u kulinarstvo i putovanja. Još kao dijete pokazivala je strast prema kuvanju, a s 13 godina počela je samostalno kuhati. Njena ljubav prema kuhanju postala je njeno životno opredjeljenje. Iako je po zanimanju mašinski inženjer, odlučila je slijediti svoju strast prema kuvanju i završila je kulinarsku školu na jugu Francuske u Provansi, a potom i prestižnu Ferrandi Paris. Radila je u Michelinovim restoranima, uključujući Les Oliviers i Guy Savoy restoran u Parizu. Danas, Suzana dijeli svoja znanja kroz blog, kulinarsku školu, kurseve i konsultacije. Uživa u stvaranju raznovrsnih jela, istraživanju novih okusa i kuhanju za svoju porodicu i prijatelje. Putovanja su joj inspiracija, a dio njihovih tradicija prenosi u svoju kuhinju. Također, aktivno se bavi sportom i promovira zdravu ishranu.
Suzana Jovanović je izuzetna kuharica čija je karijera primjer kako strast i hrabrost mogu transformisati životni put. Iako je njena priča započela u sasvim drugačijem smjeru, kao mašinski inžinjer, Suzana je uvijek gajila duboku ljubav prema kuhanju. Njena odluka da napusti stabilnost inžinjerske karijere i upusti se u kulinarsku umjetnost inspirisana je željom za kreativnim izrazom i autentičnom strašću prema hrani. Njeno putovanje od inžinjerstva do vrhunske gastronomije vodi je kroz prestižne kulinarske škole u Francuskoj i rad u restoranu sa tri Michelin-ove zvjezdice, „Guy Savoy“, do osnivanja vlastite kulinarske akademije i popularnog kulinarskog bloga. Kroz ovaj intervju, Suzana će s nama podijeliti svoja iskustva, inspiracije i tajne uspjeha u svijetu kulinarstva.

Kako biste opisali svoj put od mašinskog inžinjera do kulinarskog umjetnika? Šta Vas je inspirisalo da napravite ovu promjenu u karijeri, i kako ste se odlučili da slijedite svoju strast prema kulinarstvu?
Moj put od mašinskog inženjera do kulinarskog umjetnika bio je vođen željom za stabilnošću, ali i strašću za kreativnošću. Na početku svoje karijere, a nekako je to išlo kao prirodan sled događaja posle završenog prirodno-matematičkom smera u gimnaziji, da izaberem i neki od tehničkih fakulteta. Odabir je pao na Mašinski fakultet vodeći se logikom “trbuhom za kruhom”, kako bih osigurala dobru egzistenciju. Uvek sam verovala da se prvo treba malo pomučiti kako bi se kasnije uživalo u plodovima rada. Međutim, shvatila sam da u modernom vremenu karijere nisu statične; one se menjaju, evoluiraju i osvežavaju. Tako sam i ja odlučila da svoju karijeru začinim novim ukusima i mirisima, prelazeći iz inženjerstva u svet kulinarske umetnosti. Inspiraciju za ovaj veliki korak našla sam u svojoj ljubavi prema hrani, koja zauzima važno mesto u mom životu i u srcima moje porodice. Odlučila sam da sledim svoju strast prema kulinarstvu jer sam shvatila da kuvanje nije samo zanat, već i umetnost koja mi omogućava da izrazim svoju kreativnost i emocije kroz hranu, stvarajući dela koja mogu dirnuti i inspirisati druge. Tako sam i završila na školovanju u francuskim prestižnim kulinarskim školama, a na kraju začinila i doktorskim studijama gastronomije u Novom Sadu i titulom Master Chef-a.
Radili ste u „Guy Savoy“ restoranu sa tri Michelin-ove zvjezdice. Možete li podijeliti sa nama neka posebna iskustva koje Vas vežu za jedan od najboljih fine dining restorana na svijetu?
Rad u restoranu je bilo izuzetno obrazovno i profesionalno iskustvo koje mi je omogućilo da usavršim svoje veštine i duboko razumem suštinu fine dining-a. Radila sam u okruženju koje deli moju strast prema hrani, od pažljive pripreme i nabavke sastojaka do konačne prezentacije jela. U restoranu se poklanjala izuzetna pažnja kvalitetu; svaki detalj je bio važan i nije bilo mesta za improvizacije. Gost je uvek bio u centru pažnje, što je zahtevalo od nas da naša usluga uvek bude na najvišem nivou. Imala sam prilike da pripremam hranu za mnoge poznate ličnosti koje su tada dolazile kod Guy Savoy-a .
Iako su radni dani bili dugi, često preko 12 sati, satisfakcija i ponos koji sam osećala na kraju svakog dana bili su neprocenjivi. Benefiti od ovog intenzivnog rada bili su brojni: stekla sam neprocenjivo iskustvo, unapredila svoje kulinarske veštine, i naučila kako da stvorim izuzetna jela koja pričaju priče. Ta posvećenost izvrsnosti duboko je uticala na moj pristup kuvanju i podučavanju drugih, usmeravajući me da u svakom jelu tražim savršenstvo.

Koji su ključni elementi koji čine obrok “veličanstvenim” u Vašim očima?
Balans je ključna reč. Znam da nisam time otkrila Ameriku, ali stvarno je tako. Neophodna je harmonija ukusa, estetika prezentacije i emocionalni uticaj koji jelo ima na onoga ko ga konzumira (u datom trenutku). Svaki obrok treba da bude balansiran, vizuelno privlačan i da ostavi trajni utisak, bilo da je to kroz iznenađujući spoj ukusa ili kroz priču koja prati jelo. Prezentacija samog jela od strane restoranskog osoblja je isto tako važan činilac ukupnog doživljaja celog jela i tanjira. Ako je to u lošoj tj. površnoj izvedbi kelnera ceo trud kuhinje pada u vodu, a i samo jelo iako je u njega uloženo dosta truda i rada.
Kako postižete harmoniju između vizuelnog izgleda i ukusa fine dining jela, čineći ih istovremeno privlačnim za oko i zadovoljavajućim za nepce?
Vrhunsko jelo zahteva ne samo tehničku preciznost već i smelost da se isprobaju nove kombinacije i ideje. Inspiraciju često nalazim u svakodnevnim sastojcima, kulinarskim časopisima i knjigama transformišući ih kroz inovativne tehnike u nešto što iznenađuje i oduševljava. Biram kombinacije ukusa koje će izazvati emocionalni odziv i stvoriti senzorni doživljaj koji ostaje u sećanju. Ovaj proces je duboko intuitivan ali i zasnovan na stalnom učenju i razvoju, što je odraz mog celokupnog pristupa kulinarskoj umetnosti – spoj nauke, umetnosti i strasti. Tako da harmoniju između vizuelnog izgleda i ukusa u fine dining jelima postižem kroz detaljnu pripremu, duboko znanje o sastojcima i tehnikama, te stalno istraživanje i eksperimentisanje.
Trenutno, iako muškarci još uvek drže primat u profesionalnom kulinarstvu, situacija se menja na bolje. Svest o važnosti i doprinosu žena u gastronomiji raste, i sve više se motivišu da se upuste u ovaj izazovan, ali izuzetno kreativan i ispunjujući sektor. Žene unose svežinu i inovativnost u kuhinju, donoseći svoje jedinstvene perspektive i tehnike. Njihov uticaj i prisutnost rastu, a ja sam ponosna što mogu biti deo tog pokreta. Verujem da je ključno podržavati i promovisati žene u kulinarstvu, kako bismo osigurali da se njihovi talenti i veštine priznaju i cene na jednak način kao i kod njihovih muških kolega.
Kako biste opisali svoj kulinarski stil u tri riječi?
Inovativan, precizan i emotivan. Stalno istražujem nove tehnike i sastojke, težim ka perfekciji u svakom detalju, i trudim se da svako jelo priča svoju priču.
Kako biste opisali trenutnu situaciju žena u gastronomiji, da li su one manjina u ovom polju?
Trenutno, iako muškarci još uvek drže primat u profesionalnom kulinarstvu, situacija se menja na bolje. Svest o važnosti i doprinosu žena u gastronomiji raste, i sve više se motivišu da se upuste u ovaj izazovan, ali izuzetno kreativan i ispunjujući sektor. Žene unose svežinu i inovativnost u kuhinju, donoseći svoje jedinstvene perspektive i tehnike. Njihov uticaj i prisutnost rastu, a ja sam ponosna što mogu biti deo tog pokreta. Verujem da je ključno podržavati i promovisati žene u kulinarstvu, kako bismo osigurali da se njihovi talenti i veštine priznaju i cene na jednak način kao i kod njihovih muških kolega.

Prema Vašem mišljenju, koje su ključne osobine koje žene donose u kuhinju?
Žene često donose empatiju, strast i intuitivno razumijevanje kako hrana utiče na emocionalno stanje ljudi u kuhinju, a koje su ključne za kreiranje izvanrednih jela. Kao žena u kulinarstvu, nastojim da ohrabrim druge žene da istraže svoju strast za ovom profesijom. Podrška među kolegama je ključna, i važno je da stvaramo okruženje gde žene mogu slobodno da dele svoje ideje i rastu kao profesionalci. Promovisanje uspeha žena u kuhinji ne samo da inspiriše, već pokazuje da raznolikost u profesionalnom okruženju može obogatiti našu industriju. Stoga, pozivam žene da koriste svoje veštine i da se ne plaše da unesu svoj jedinstveni dodir u svet kulinarstva.
Imate i svoju vlastitu kulinarsku akademiju. Kako ste se odlučili na taj korak i možete li nam reći nešto više o tome?
Odluku da osnujem svoju kulinarsku akademiju, La Toque Blanche Academie, donela sam iz želje da podelim svoje znanje i strast za francuskom kuhinjom, ali i da inspirišem druge i omogućim im da istražuju i razvijaju svoje kulinarske sposobnosti. Naša akademija nudi nekoliko specijalizovanih modernih programa obuke koji privlače širok spektar polaznika, od profesionalnih kuvara koji žele da prodube svoje veštine, do strastvenih kulinarskih entuzijasta koji kuvanje ne smatraju svojom primarnom delatnošću.
Naš cilj je da svaki polaznik, bez obzira na prethodno iskustvo, otkrije nove strasti i nauči kako da svoje ideje pretoči u izvanredna jela. La Toque Blanche Academie nije samo mesto učenja; to je zajednica gde se kreativnost ceni i gde svaki član može da raste, razvija se i, što je najvažnije, deli svoju ljubav prema kulinarstvu sa drugima. Upravo takav pristup nas čini jedinstvenim i razlog je zašto su naši programi obuke visoko cenjeni i popularni.

Kako ste došli na ideju da započnete svoj kulinarski blog i koji su bili Vaši ciljevi pri pokretanju?
Ideja za pokretanje mog kulinarskog bloga, Savoury Trips, bila je mali, ali ključni korak na mom putu prema osnivanju La Toque Blanche Academie. Blog je bio preteča svega što sam kasnije postigla; bio je platforma gde sam mogla da podelim svoju strast prema hrani i putovanjima sa širom zajednicom, inspirišući druge da istražuju i cene različite kulture kroz njihove kulinarske specijalitete.
Ovo je bio samo jedan od mnogih koraka i izazova kroz koje sam morala proći na putu ka trenutnom uspehu.
Možete li podijeliti neki od svojih omiljenih kulinarskih trikova s našim čitaocima?
Jedan od mojih omiljenih kulinarskih trikova je upotreba citrusa (kiseline) da osvežim jela. Dodavanje malo limunove ili limete kore u jela (pa i nekih blažiš sirćetnih nota) može transformisati ukus i dodati sofisticiranu notu svakom obroku. To je jednostavan način da se doda dubina i sjaj jelu, čineći ga izražajnijim i memorabilnijim.