Uvijek se trudim da na tanjiru prenesem bogatstvo ukusa i tekstura koje čine jedno harmonijsko kulinarsko iskustvo.

Intervju: Tarik Goralija, chef

Tarik Goralija, rođen 26. marta 1998. godine u Njemačkoj, odratao u Kaknju, od malih nogu razvija strast prema hrani, inspirisan majkom i ocem. Iako je započeo karijeru u drugim industrijama, ljubav prema kulinarstvu ga je na kraju vratila na pravi put. Osnovao je restoran i catering Nostimo u Sarajevu zajedno s prijateljem Aldinom Pošku, koji je i dalje u fazi rasta i uspjeha. Tarik vjeruje da je povratak svojoj strasti ključni trenutak u njegovoj karijeri, jer je pronašao istinsko zadovoljstvo u onome što radi.

Tarik Goralija, mladi kuhar i kreativni entuzijasta, otkrio je svoju strast prema kulinarstvu još u djetinjstvu, prateći svoju majku u kuhinji i razvijajući ljubav prema hrani kroz razne tehnike i recepte. U razgovoru s njim, otkrivamo kako je ta strast oblikovala njegov put od samostalnog istraživanja kulinarskih vještina, preko televizijskog takmičenja Super Chef, do njegove specijalnosti u italijanskoj kuhinji. Tarik dijeli izazove s kojima se susreo, najposebnije trenutke u karijeri i poruku za mlade kuhare koji žele krenuti njegovim putem.

Kada ste otkrili strast prema kuhanju?
Strast prema kuhanju sam otkrio još u djetinjstvu, gledajući svoju mamu kako sprema obroke za porodicu. Bio sam fasciniran načinom na koji je hrana mogla spojiti ljude i stvoriti posebnu atmosferu za stolom. Počeo sam eksperimentisati u kuhinji, učiti razne tehnike i recepte, i shvatio da je kuhanje za mene mnogo više od posla – to je moj način izražavanja.

Da li ste imali uzore u kulinarstvu koji su Vas inspirisali?
Da, imao sam nekoliko uzora u kulinarstvu koji su me inspirisali na mom putu. Prvi i najvažniji su moja mama i otac. Ljubav prema hrani i domaćoj kuhinji stvorila je mama, dok je strast prema internacionalnoj kuhinji došla od mog oca. Njegova ljubav prema novim okusima i spremnosti da istražuje različite kulinarske tradicije bila je velika inspiracija, dok me mama naučila važnosti ljubavi, pažnje i kvaliteta u svakom jelu. Zajedno su oblikovali moju strast prema kuhanju i pokazali mi kako spojiti tradiciju s inovacijama.

Kako ste se usavršavali – kroz školu, praksu ili samostalno istraživanje?
Usavršavao sam se samostalno, najviše kroz gledanje i snimanje videa za moj Instagram profil @bitnojezakuhat. Kroz ovaj proces, nisam samo učio nove tehnike i recepte, već sam i dijelio svoje iskustvo sa zajednicom, što me dodatno motivisalo da stalno unapređujem svoje vještine. Uspio sam razviti svoj jedinstveni pristup kuhanju i podijeliti ga s onima koji me prate. Ovaj način samostalnog učenja mi je omogućio da se konstantno uspinjem i razvijam u svojoj strasti prema kulinarstvu.

Postoji li neki specifičan trenutak kada ste shvatili da želite da kulinarstvo bude Vaša profesija?
Specifičan trenutak bio je kada sam kao dječak gledao svog omiljenog kuhara, Jamieja Olivera, na televiziji. Tada sam se potpuno zamislio u njegovoj ulozi, stvarajući jela i dijeleći svoju strast prema hrani s drugima. Shvatio sam da želim kulinarstvo postaviti kao svoju profesiju i posvetiti se tome cijelim srcem.

Kako ste se odlučili prijaviti na emisiju Super Chef ? Sta Vas je najvise motivisalo?
Prijavio sam se na emisiju Super Chef na nagovor svoje majke, ali isto tako želio sam da istražim kako je kuhati pred kamerama, onako kako sam se oduvijek zamišljao. To je bila prilika da testiram svoje vještine i da pokažem svoj kreativni pristup kuhanju široj publici.

Koji izazov Vam je bio najteži i zašto?
Najteži izazov mi je bila bosanska kuhinja. Iako je to kuhinja koju jako volim i koja je bliska mojim korijenima, priprema jela s tolikim brojem detalja i tradicijskih tehnika zahtijeva veliku preciznost i pažnju. Bilo je izazovno postići savršenstvo u svakom jelu, jer svaki korak mora biti urađen s ljubavlju i posvećenošću kako bi jelo zadržalo autentičnost. Takođe, bosanska jela često zahtijevaju puno vremena za pripremu, što nije bilo lako uskladiti u uvjetima takmičenja, gdje smo morali raditi pod vremenskim ograničenjem.

Da li postoji jelo koje ste spremali u takmicenju, a da ste posebno ponosni na njega?
Posebno sam ponosan na Beef Wellington koji sam spremao na takmičenju. Bio je to prvi put da sam ga pravio, i iako su me članovi žirija pokušali odvratiti od svojih ideja, nisam popustio. Bio sam uvjeren u svoj plan i rezultat je bio savršen – od dekoracije, serviranja, pa do okusa. Na kraju, ispunio sam svoja očekivanja i dokazao sebi da mogu postići vrhunski rezultat, čak i kada svi sumnjaju.

Šta biste promijenili da možete ponovo učestvovati?
Da mogu ponovo učestvovati, promijenio bih samo takmičenje. Poredeći Super Chef sa Master Chefom, smatram da Master Chef ima kvalitetniji program i plan, bolje organizirane izazove i jasniji okvir za takmičare. Mislim da bih uz takvu organizaciju mogao još bolje da pokažem svoje kulinarske vještine i kreativnost.

Koja je Vaša specijalnost u kuhinji – postoji li jelo ili tehnika koju posebno volite?
Moja specijalnost je italijanska kuhinja, a svoje izražavanje na tanjiru volim iskazivati kroz kombinaciju različitih tehnika. Svaka od njih doprinosi stvaranju jedinstvene rapsodije okusa, gdje se jednostavnost italijanske kuhinje spaja s mojim osobnim dodirom i kreativnošću. Uvijek se trudim da na tanjiru prenesem bogatstvo ukusa i tekstura koje čine jedno harmonijsko kulinarsko iskustvo.

Za kraj, imate li neku poruku za mlade kuhare koji sanjaju o sličnom putu?
Poruka mladim kuharima koji sanjaju o sličnom putu je da nikada ne odustanu od svoje strasti i da uvijek vjeruju u sebe. Kulinarski svijet je izazovan, ali ako radite s ljubavlju i posvećenošću, uspjeh će doći.

Učite iz svakog iskustva, budite spremni na greške jer su one dio procesa, i uvijek se trudite da budete bolji. Najvažnija stvar je da slijedite svoj instinkt, ne bojte se eksperimentirati i dajete sve od sebe, jer u kuhinji je svaka stvar moguća ako vjerujete u svoje sposobnosti.