Turističko – ugostiteljski sadržaji na rijekama u pandemiji COVID-19

Poznate i manje poznate izletišno-kupališne lokacije na hercegovačkim rijekama tokom posljednih godina doživjele su posjetiteljski maksimum

 

Piše: Mirjana Milićević

BIOGRAFIJA: Prof. dr.sc. Mirjana Milićević je profesorica na Studiju Turizma i zaštite okoliša na Sveučilištu u Mostaru. Dugogodišnje iskustvo rada na organizaciji nastave i organizacije stručne prakse u turizmu stekla je kao dugogodišnja pročelnica Studija Turizam i zaštita okoliša. Znanstveni i stručni interes usmjeren je korištenje prirodnih resursa u turizmu, održivi razvoj i pripremu projekata u turizmu. Član je znanstvenog vijeća i koordinator za projekte Instituta za turizam i okoliš Sveučilišta u Mostaru, a kao predavač na kolegijima EU projekti i Projekti u turizmu sudjeluje u pripremi i upravljanju projekta. Ima veliko iskustvo u izradi nacionalnih strategija i planskih dokumenata iz područja prirodnih znanosti, okoliša i turizma. Prof. Miličević je stalni expert Konvencije za dezertifikaciju zemljišta UN-a i nacionalni fokal point Berneske konvencije Vijeća Europe.

Rijeke su fascinantna mjesta koja pokazuju prirodni šarm i korisnost za široku lepezu ljudskih aktivnosti. Tokom godina, rijeke su korištene kao prometne rute, kao izvori hrane i, u novije vrijeme, kao mjesta za posjetu i ugodu. S tim u vezi, rijeke predstavljanju glavni prostorni element krajolika i značajan turistički resurs. O turističkim sadržajima na rijekama za vrijeme pandemije Covid-19, za časopis HUBiH piše prof.dr.sc. Mirjana Milićević, profesorica na Studiju Turizma i zaštite okoliša na Sveučilištu u Mostaru.

Bosanskohercegovačke rijeke – one su neprocjenjivo blago, a mnogi kažu da ni jedna evropska zemlja nema toliku raznolikost i očuvanost rijeka kao ova država.

Bosna i Hercegovina raspolaže rijekama koje su pogodne za razvoj različitih oblika riječnog turizma, od raftinga, vožnje kanuima i kajacima, jedrenja, ostalih različitih varijanti sportsko-rekreativnog turizma. Također, mnoga su područja oko riječnih tokova, zbog svog historijskog, naučnog ili privrednog značenja te ljepote krajolika zakonski proglašena zaštićenim dijelovima prirode što dodatno pridonosi njihovoj atraktivnosti. Rijeke u Hercegovačko – neretvanskom kantonu teku prirodnim koritom, kroz ambijent koji su same stvrile. To su rijeke na osjetljivoj krškoj podlozi koju prirodno modeliraju intenzitetom protoka. One stvaraju duboka korita, široke šljunkovite nanose, brojne sedrene bukove, vodopade na visokim pregibima. Ovakva raznoslikost je preduvjet još uvijek bistrih i čistih voda punih raznovrsne ihtiofaune.

Unatoč tome, turizam na rijekama je u svojim povojima i nedovoljno prepoznat kao značajan privredno turistički potencijal. Sve do prekretnice koju je uzrokovala pandemija COVID-19.

Posjetiteljski maksimum

Poznate i manje poznate izletišno-kupališne lokacije na hercegovačkim rijekama tokom posljednih godina doživjele su posjetiteljski maksimum. Ona popularnija i uređenija mjesta kao što je izletište u Blagaju i Buni te vodopadi na Kravicama i Boračko jezero postali su centri turističkih posjeta iz cijele država. Dok su manje poznate, lokalne lokacije uz rijeku Trebižat, Bregavu, Bunu, Neretvicu, Jablaničko jezero, Drežnicu postale odredište većine lokalnih izletnika. Ovdje su se prema mogućnostima izdvojila najljepša prirodna mjesta za boravak izletnika. Izdvojene su pristupno pogodne obale za stvaranje izletničke destinacije. Izgrađene su pokretni ugostiteljski objekti (vanjski šankovi, barovi, restorani i sl). Uglavnom su to objekti na privatnom zemljištu koje nije predviđeno za gradnju, a samim tim nema rješenu osnovnu infrastruktutru (pristupni put, vodovod, kanalizaciju). Pojedine rijeke kao što su Bunica, Buna i Trebižat doživjele su pravu degradaciju dosad netaknutih obala.

Nagla potreba za zadovoljenjem potreba izletnika na riječnim obalama ostavila je ne samo infrastrukturnu i estetsku već i ekološku negativnu komponentu. U poseban fokus možemo staviti:

  • degradaciju obala što narušava bioraznolikost i cijeli mikro ekosistem područja,
  • promjenu korita rijeka uslijed stvaranja prostora za kupališta,
  • degradaciju dna korita (pogotovo sedrenih barijera) uslijed kajakarenja i raftinga,
  • onečišćenja rijeka usljied ispuštanja otpadnih voda iz privremenih ugostiteljskih objekata.

Posljedice ovih i sličnih aktivnosti ozbiljno narušava temeljne prirodne vrijednosti na kojima počinje dalji razvoj turizma.

Ugostiteljski objekti uz rijeke

Poseban značaj imaju ugostiteljski objekti uz rijeke. Potreba za povećanim brojem ugostiteljskih objekata uz kupališta uzrokovala je smanjenu kvalitetu. Ovdje se mogu naći pokretni šankovi za izdavanje pića, catering objekti, cafe-barovi sa pokretnom i nepokretnom infrastrukturom, restorani sa nepokretnom infrastrukturom i kampovi. Ugostiteljski objekti se razlikuju prema sadržaju i ponudi, ali većina njih proizvodi pojedinačne negativne efekte na prirodu koji se moraju uskladiti ako želimo da bude održiv.

Zato je važno provesti program i uvesti mjere za unaprijeđenje ugostiteljskih objekata i kampova uz rijeke. Jako važno je potaknuti ugostitelje na obnovu i uređenje postojećeg objekta sukladno propisanim standardima te raditi na podizanju kvalitete osnovnih i dodatnih sadržaja uz uslov postizanja veće kvalitete. Za ugostitelje u zaštićenim područjima potrebna je dodatno ulaganje u zeleno poduzetništvo u turizmu kako bi se osigurao nacionalni znaka zaštite okoliša propisan prema EU standardima.

Turizam traži kvalitetan, prirodan i očuvan prostor na koji svojim destruktivnim učincima, nažalost, sustavno djeluju, osim turističkih i mnoge druge gospodarske djelatnosti alocirane na istom prostoru, a koje svojim aktivnostima uzrokuju narušavanje pa i uništavanje prirodnog okruženja, što je u suprotnosti s temeljnim ekološkim postulatima. Zato je preporuka turističkim uposlenicima, posebno u ugostiteljstvu da pristupe kontroliranom, kvalitetnom i postupnom razvoju sadržaja kako bi koristi bile dugotrajne.