Iz profesionalne zone komfora u svijet kulinarske kreativnosti: četvrto mjesto u MasterChefu Hrvatska 2025. postalo je početak nove Selmine avanture.

Selma Karić, profesorica čija je ljubav prema kuhanju uvijek bila prisutna, odlučila je napraviti hrabar iskorak prijavom za MasterChef Hrvatska 2025. Motivisana željom da pokaže da nikada nije kasno slijediti snove, Selma ističe kako je kuhinja za nju uvijek bila mjesto kreativnosti, emocije i discipline, te način da komunicira s ljudima bez riječi. Iako su izazovi intenzivnog takmičenja i razdvojenost od porodice bili veliki, ona je kroz iskustvo naučila da sluša svoje srce, preuzima inicijativu i spaja tradiciju s modernim kulinarskim izrazom. Danas, sa četvrtim mjestom kao snažnom motivacijom, Selma nastavlja razvijati svoj prepoznatljiv potpis, igru s okusima i reinterpretaciju bosanskih klasika, poput bosanskog lonca i hadžijskih ćevapa, u modernim, emotivno bogatim jelima.

Šta Vas je motiviralo da se prijavite za MasterChef Hrvatska 2025 i napravite iskorak izvan svoje primarne profesije?

Motivirala me duboka, dugogodišnja ljubav prema kuhanju, ali i potreba da izađem iz okvira svoje primarne profesije i dam prostor onome što me istinski ispunjava. Kuhinja je za mene oduvijek bila mjesto kreativnosti, emocije i discipline, ali i način da komuniciram s ljudima bez riječi. Prijava na MasterChef Hrvatska 2025. bila je svjestan iskorak – izazov samoj sebi da provjerim dokle mogu i da li je strast koju nosim dovoljno snažna da postane moj profesionalni put. Htjela sam pokazati da nikada nije kasno napraviti hrabar korak, poslušati sebe i dati šansu snovima koje često stavljamo u drugi plan.

Koliko je bilo zahtjevno uskladiti profesionalne obaveze, porodični život i intenzivan tempo takmičenja?

Razdvojenost je bila najteži dio cijelog procesa. Dugo izbivanje od porodice, propušteni zajednički trenuci i osjećaj da nisi fizički prisutan tamo gdje ti je srce, bili su veliki emotivni izazov. Ipak, upravo ta razdvojenost mi je davala dodatnu snagu – znala sam zašto sam tamo i za koga se borim. Podrška porodice, iako na daljinu, bila je presudna da izdržim intenzivan tempo takmičenja i ostanem fokusirana.

Da li ste prilikom prijave mogli zamisliti da ćete dogurati do samog vrha i zauzeti visoko 4. mjesto?

Tokom prijave nisam razmišljala o plasmanu, već o putovanju koje me čeka. Ušla sam vođena srcem i velikom željom za učenjem. Vjerovala da ću pomaći svoje granice i pobijediti svoje nesigurnosti. Upravo to je ono što mi ovaj rezultat čini posebnim.

Koji Vam je izazov tokom takmičenja bio najzahtjevniji, a koji Vam je ostao u najljepšem sjećanju?

Najzahtjevniji trenutak za mene bio je duel za ulazak u  polufinale. To je bio izazov koji je nosio ogromnu emotivnu i profesionalnu težinu – svaki pokret, svaka odluka i svaki okus bili su pod povećalom. Pritisak je bio snažan, ali upravo takvi trenuci najviše nas oblikuju. Suprotno tome, u najljepšem sjećanju mi je ostao izazov u kojem sam radila dekonstrukciju francuske salate. Taj zadatak mi je donio istinsku radost, osjećaj slobode i podsjetio me zašto sam se zaljubila u kuhanje – kroz kreativnost, igru i emociju prenesenu na tanjir.

Često ste se isticali jasnim stavovima i sigurnošću u timskom radu, koliko Vam je Vaše profesionalno iskustvo pomoglo u takvim situacijama?

Moje profesionalno iskustvo mi je u tome mnogo pomoglo. Kao profesor sam svakodnevno u situacijama gdje je važno imati jasan stav, donositi odluke i istovremeno slušati druge. Rad s ljudima me naučio odgovornosti, strpljenju i povjerenju u tim, ali i da prepoznam trenutak kada treba preuzeti inicijativu. U kuhinji, posebno u timskim izazovima, ta iskustva su mi dala sigurnost da ostanem smirena, fokusirana i da zajednički rad pretvorimo u snagu, čak i pod velikim pritiskom.

Kako ste doživljavali komentare i kritike žirija i da li je neka od njih posebno utjecala na Vaš daljnji rad u kuhinji?

Svaka izgovorena riječ nosila je težinu iskustva i znanja, i trudila sam se da ih upijem. Učila sam ne samo iz komentara upućenih meni, već i iz komentara upućenih  drugim takmičarima jer su mi često upravo te situacije otvarale oči. Te lekcije su me pratile iz izazova u izazov, pomagale mi da budem hrabrija, sigurnija i iskrenija u onome što stavljam na tanjir. Bez tih kritika, moj put u MasterChefu sigurno ne bi bio isti.

Kako biste opisali svoj kulinarski stil i šta smatrate svojim prepoznatljivim potpisom?

Svoj kulinarski stil bih opisala kao snažno ukorijenjen u tradiciji, ali okrenut savremenom izrazu. Duboko sam vezana za okuse na kojima sam odrasla i važno mi je da ih sačuvam, ali istovremeno osjećam potrebu da ih reinterpretiram i predstavim na moderan, čist i promišljen način. Smatram da mi je prepoznatljiv potpis upravo igra s okusima – volim balans, ali i hrabrost, koketiranje sa začinima i spajanje naizgled nespojivih elemenata u harmoničnu cjelinu. Za mene je kuhanje dijalog između prošlosti i sadašnjosti, emocije i tehnike, i to je ono što najčešće prenosim kroz svoje tanjire.

Koliko Vam je važna tradicija u kuhanju i na koji način je nastojite uklopiti u savremeni gastronomski izraz?

Upravo da proširim odgovor na prethodno pitanje. Tradicija mi je izuzetno važna jer vjerujem da je sve što danas stvaramo zapravo zasnovano na onome što je bilo prije nas. Ona je temelj mog razmišljanja i polazna tačka u kuhinji. Upravo u gastronomiji vidim priliku da tradiciju učinim ponovo zanimljivom, živom i bliskom savremenom čovjeku – kroz modernije tehnike, drugačiju prezentaciju i zanimljivu kombinacije okusa, ali uz puno poštovanje prema izvornim receptima. Moj cilj nije da tradiciju mijenjam, već da je ispričam na nov način, tako da zadrži svoju dušu, a dobije savremenu prezentaciju.

Postoji li tradicionalno bosanskohercegovačko jelo koje biste izdvojili kao svoj adut?

Kada bih morala izdvojiti bosanskohercegovačko jelo koje smatram svojim adutom, to bi bio bosanski lonac. Volim ga jer u njemu osjećam dušu naše tradicije – spajanje jednostavnih, ali kvalitetnih sastojaka u bogat i topao obrok koji priča priču o domaćem stolu i zajedništvu. Upravo ta kombinacija okusa i pažnja u pripremi čini ga posebnim, a meni daje priliku da kroz tanjir predstavim tradiciju na svoj način.

Kako gledate na osvajanje 4. mjesta u MasterChefu, da li Vam je to plasman donio više osjećaj ponosa ili dodatnu motivaciju za dalje usavršavanje?

Četvrto mjesto je za mene snažna motivacija da nastavim učiti, usavršavati svoje vještine i istraživati nove ideje u kuhinji.

Koliko se Vaša svakodnevnica promijenila nakon emitovanja emisije i kakve su reakcije publike?

Moj život se zaista jako promijenio nakon MasterChefa. Ovo takmičenje mi je donijelo veliku popularnost u mojoj zemlji i regiji – ljudi me prate, podržavaju i iskreno pokazuju ljubav prema onome što radim, što mi zaista imponuje. Istovremeno, sve to nosi veliku odgovornost da nastavim raditi u istom pravcu, da još više rastem, učim i razvijam svoj kulinarski stil. Svaki komentar, svaka reakcija publike dodatno me motivišu da unapređujem svoje vještine i da dijelim ljubav prema hrani s njima na društvenim mrežama kroz recepte.

Da li planirate ozbiljnije profesionalno bavljenje gastronomijom ili pokretanje vlastitog projekta?

San mi je jednog dana ozbiljnije se posvetiti gastronomiji i osmisliti svoj vlastiti projekt – nešto neobično i drugačije. Za sada je to moj san, ali mi daje inspiraciju i motivaciju da učim i istražujem svaki dan.Prošle godine u ovo vrijeme Mc je bio ssamo želja, a sada moja najlješa stvarnost. Tako da vjerujem u svoje snove.

Razmišljate li o kulinarskim radionicama, digitalnom sadržaju ili eventualno knjizi recepata?

Definitivno su  kulinarske radionice nešto čemu ću se posebno posvetiti, ako  i kreiranju digitalnog sadržaja – volim dijeliti ono što radim na svom Instagramu i inspirisati ljude kroz hranu. A ko zna, jednog dana možda će tu biti i knjiga. Za mene je važno učiti, eksperimentisati i dijeliti strast prema kuhinji na što više načina.

Koju biste poruku uputili svima koji razmišljaju o promjeni životnog ili profesionalnog pravca, ali još uvijek oklijevaju?

Usudite se pratiti svoje srce, ono je najbolji kompas. I ne čekajte pravi trenutak, on nikada neće doći. Svaki trenutak je pravi, ako vjrujemo u svoje snove, u sebe.

Za kraj, postoji li jelo koje biste preporučili čitateljima HUBiH-a kao najbolji prikaz Vaše kuhinje?

Ako bih trebala preporučiti jedno jelo kao najbolji prikaz moje kuhinje, to bi bio hadžijski ćevap. Za mene on spaja jednostavnost i autentičnost, duh tradicije i bogatstvo okusa, i kroz njega želim pokazati koliko je važno poštovati izvornu recepturu dok joj dajem svoj mali, moderan pečat.