Ono što definitivno jeste ključno kod svih javnih nastupa je iskrenost. Kod mene nema muljanja, onako je kako je, ako ne napravim dobro tijesto za griz noklice one se raskuhaju i ja to prikažem jer je tako kako jeste nisam ni prvi ni zadnji kojem se to desilo i neka gledatelji znaju da se dešava i majstorima kuharstva i da je to normalno.

Intervju: Vjekoslav Kramer, gastro chef

Biografija: Vjekoslav Kramer, rođen u Travniku davne ’76. godine. Od malih nogu voli kuharstvo pa je završio Ugostiteljsku školu i nakon toga višu te majstorski ispit. Prije 20 godina počeo se baviti televizijskim kuhanjem što i danas radi. Trenutno je svoju omiljenu zanimaciju, putovanja, zamijenio uzgojem koza što mu je želja iz djetinjstva.

Uzbudljiva kulinarska avantura Vjekoslava Kramera započela je prije više od 20 godina na televiziji, osvajajući srca gledaoca svojom iskrenošću i strašću za kuhanjem. Danas, nakon transformacije iz televizijskog kuhara u život na seoskom imanju, Vjekoslav nam otkriva svoje novo okruženje s kojim se saživio i u kojem uživa u radu s guskama i uzgoju koza. Saznajte više o Vjekoslavu, šarmantnom gastro chefu koji nas uveseljava svojom autentičnošću i pričom o povratku prirodi.

Vaša kulinarska karijera obilježena je emisijama “Lonci i poklopci” i “Domaće je domaće”. Recite nam nešto više o Vašim prvim pojavljivanjima pred kamerama do postizanja velike popularnosti i ljubavi publike?

Sada je prošlo nešto više od 20 godina od tih prvih pojavljivanja kada realno nije bilo puno kulinarskih emisija kao danas pa je to nekako išlo više samo od sebe, inercijom. Svi ti ljudi koji danas gledaju različite emisije tada i nisu mogli toliko birati pa su gledali moje emisije, navikli se i vole me pogledati i danas. Ono što definitivno jeste ključno kod svih javnih nastupa je iskrenost. Kod mene nema muljanja, onako je kako je, ako ne napravim dobro tijesto za griz noklice one se raskuhaju i ja to prikažem jer je tako kako jeste nisam ni prvi ni zadnji kojem se to desilo i neka gledatelji znaju da se dešava i majstorima kuharstva i da je to normalno.

Dobro suđe je jako važno. Oštar nož je obavezan. Crveni i bijeli luk su mi omiljena povrća i začini, bez njih ništa ni ne počinjem. U kući uvijek imam sve, hrčak sam po prirodi. Zna mi se nekada desiti da nešto nemam, ali rijetko jer ja uživam u kuhanju i uvijek mi je tu negdje u mislima. I često kada idem kod nekoga na par dana nosim te obavezne stvari jer se zbunim kada uđem u kuhinju u kojoj se samo limun vrti u hladnjaku i onda ti trebaš nešto skuhati.

Kako biste opisali svoj put od karijere televizijskog kuhara do života na seoskom imanju u Batini? Koja je bila presudna odluka koja Vas je potaknula na transformaciju i kako se osjećate sada nakon tog koraka?

Rad na televiziji je izuzetno zahtjevan i stresan, jednostavno takav je to posao. I nema to nikakve veze s ekipom ili sa mnom, jednostavno je uključeno puno ljudi u proces, radi se o kreativcima i to je naš zajednički projekt pa je atmosfera koliko god pozitivna bila uvijek nabijena stresom. Tijekom snimanja emisije “Domaće je domaće” mi se svidjela atmosfera na selima. Mirnije je, realnije, ljudskije pa sam se odlučio isprobati taj životni stil i jako sam sretan zbog te odluke. Ovdje nema izmišljenih problema, nema te vrste stresa, tablica, exela, emailova, a s obzirom da sam na čudnoj lokaciji nema baš ni konekcije pa ni poziva i taj život na selu u šumi stvarno opušta. Naradimo se fizički stvarno puno, cijeli dan samo radiš, ali si navečer miran, zadovoljan i sretan.

Šta je ono u čemu najviše uživate na seoskom imanju? Imate li omiljene aktivnosti koje su Vam posebno drage?

Sve vezano za guske mi je jako zabavno i oduševljavaju me te ptice. Sada imam 3 legla različite dobi pomiješane s mladim patkama i pačićima i oni mi oduzimaju najviše vremena, ali me i najviše nasmijavaju. Čekam još jedno leglo i to bi trebalo biti to za ovu godinu. Već sada planiram kako sve ovo olakšati iduće godine i to planiranje me isto zabavlja. Mada ni jedan posao do sada mi nije bio mrzak. Kosidba je stvarno iscrpljujuća i naporna i sav taj rad po najjačem zvizdanu, ali i tu bude zabavnih trenutaka. Čišćenja štala i nastambi za ptice su periodični poslovi na koje se navikneš, ali odraditi ih moraš pa su to dani odvojeni samo za te poslove pa se ne mogu ni na to žaliti. Jedino mi proces klanja ne pada lako, ali na kraju ne mogu imati 100 guski preko zime pa se i to obavi, ali taj posao mi je najmrži. Ali to je taj zaokruženi prirodni ciklus s kojim se saživljavam i trenutno uživam u zabavi s malim guskama, na ljeto će me sigurno nervirati jer su vrlo karakterne i znaju biti i opasne i šefice su dvorišta pa djeluju bahato i bezobrazno i na kraju u jesen zaokružimo ciklus, pa dolazi zima i proljeće i opet jajaj i male guske i u krug.

Zadnjih 25 godina radim poslove koji imaju početak i kraj, dobiješ zadatak, odradiš ga i ideš na novi. Sada prvi put u svom životu ima rutinu i u njoj uživam.

Kako ste uspješno savladavali izazove kulinarskih emisija na televiziji i održavali smirenost i fokus tokom snimanja?

Ja se pripremam za emisije i učim na svojim greškama tako da sada nakon 20 godina pred kamerama nema puno toga što me može izbaciti iz takta. Mislim da je tako sa svim javnim nastupima, moraš biti spreman na sve i očekivati sve ono čemu se ne nadaš i onda to ide kao po vodi. Isto tako jako vjerujem svojoj ekipi, uvijek sam imao odlične suradnike od kojih sam mogao učiti i onda kada stekneš povjerenje u njih i oni u tebe bude puno lakše. Nisi sam pred kamerom kada čuješ njih u režiji, smiješ se s kamermanom i znaš da ste zajedno u tome.

Koje su najvažnije karakteristike uspješnog televizijskog kuhara i kako se razlikuje kuhanje pred kamerama od kuhanja u privatnosti kuhinje?

Ovo pred kamerama je javni nastup i sve bi trebalo biti što bolje, težimo neostvarivom savršenstvu i razvijamo se i idemo naprijed. Kuhanje doma je opuštanje i stvaranje samopouzdanja za ono pred kamerom. Što se tiče karakteristika uspješnih televizijskih kuhara i dalje mislim da je glavna iskrenost. I ne smiješ se folirati sa pretencioznim stavovima i od kuhanja raditi nauku, to ljude odbija.

Koji su Vaši omiljeni sastojci ili namirnice koje uvijek imate pri ruci u kuhinji?

Dobro suđe je jako važno. Oštar nož je obavezan. Crveni i bijeli luk su mi omiljena povrća i začini, bez njih ništa ni ne počinjem. U kući uvijek imam sve, hrčak sam po prirodi. Zna mi se nekada desiti da nešto nemam, ali rijetko jer ja uživam u kuhanju i uvijek mi je tu negdje u mislima. I često kada idem kod nekoga na par dana nosim te obavezne stvari jer se zbunim kada uđem u kuhinju u kojoj se samo limun vrti u hladnjaku i onda ti trebaš nešto skuhati.

Na koji način balansirate između tradicionalnih recepata i modernih kulinarskih trendova?

Mix, fuzija i spajanje nespojivih stvari vam postanu rutina ako volite kuhati jer je danas sve dostupno i do svega se može doći. Puno sam putovao ranije i isprobao zanimljiva jela za koja mi bude žao da ih ne pripremam ovdje pa se onda igram i slaveniziram ili bosaniziram egzotične recepte i uglavnom to bude super mada je bilo i nejestivih pokušaja.

Gruzija ima apsolutno najbolju kuhinju na svijetu po mom mišljenju. Slična je našoj i turskoj, ali drugačija tako da su mi te 3 i omiljene, naša bosansko balkanska, turska i gruzijska. Ali češće pripremam azijske kuhinje kada nekog želim oduševiti i obradovati, ali se i tada igram i približavam ih nama. Kod nas ljudi jednostavno ne mogu podnijeti tu količinu ljutog i začinjenog kao Azijati pa to treba malo ublažiti i onda se dobije ta ukusna i zabavna fuzija.

Kao osoba koja voli putovati i probavati razne svjetske kuhinje, koja je to kuhinja kojoj se uvijek rado vraćate i čiju hranu često pripremate kod kuće?

Gruzija ima apsolutno najbolju kuhinju na svijetu po mom mišljenju. Slična je našoj i turskoj, ali drugačija tako da su mi te 3 i omiljene, naša bosansko balkanska, turska i gruzijska. Ali češće pripremam azijske kuhinje kada nekog želim oduševiti i obradovati, ali se i tada igram i približavam ih nama. Kod nas ljudi jednostavno ne mogu podnijeti tu količinu ljutog i začinjenog kao Azijati pa to treba malo ublažiti i onda se dobije ta ukusna i zabavna fuzija.

Jesu li se Vaši recepti promijenili od kada živite na selu?

Odlično pitanje. Sve se promijenilo u kuhanju, baš se vraćam prirodi. Skupljam gljive, sada je sezona vrbovača pa ih radim na razne načine. Imam domaća jaja od patki, guski, morki i koka pa to već pruža razne mogućnosti. Puno češće mijesim tijesto nego ranije. Meso koristim samo svoje sa imanja, zečetina, patka, guska, pilići, orozovi i sada imam kozu koju muzemo tako da su mi jela postala puno domaćija nego do sada. Susjeda ima kravu pa od nje uzimam mlijeko i sir, a jogurt i kefir radim sam. Imam vremena i za kombusha gljivu koju uzgajam i brinem se o kvasu za dizana tijesta. Berem koprivu, bazgu, sada će i dud za koji dan, radim zimnicu. Istovremeno trudim se kuhati za 2-3 dana, pa recikliram namirnice u smislu odmrznem gusku, istranžiram ju i napravim posebno veliki lonac juhe, a svo sitnije meso pečem u pećnici pa sutra radim prsa u wook tavi i treći dan od pečenje i prsa ako mi ostane radim paštetu ili nabujak. Zero waste, odnosno potpuno iskorištavanje hrane mi je u fokusu oduvijek, a sada ga mogu i sprovoditi.

Recite nam nešto više u kulinarskom projektu na kojem trenutno radite?

Ja i sada radim na OKanalu i snimam emisiju “Šta ću ručku?” koju možete gledati svake nedjelje i na youtube-u kada god poželite. U ovoj sezoni snimamo zdrave recepte odnosno jela i hranu koja odgovara ljudima kod različitih zdravstvenih stanja i po broju klikova na youtube-u vidim da ju ljudi rado gledaju. Iduću sezonu bih napravio tako da kuhamo za određene prilike, tipa rođendan, iznenadni gosti, odlazak u goste “s obrazom” i slično. Imam u glavi i ambicioznije projekte koje bih mogao snimati tu na imanju, ali nemam vremena sve sam organizirati. Treba mi moja ekipa, a sada kada ovo pročitaju možda se i producentica zaintrigira. Upoznajem dosta ljudi kojima se sviđa ovaj moj “povratak prirodi” i dosta njih koji bi to htjeli napraviti negdje u okolici Sarajeva, Zagreb, Beograda pa mislim da bi im takva emisija bila jako zanimljiva.

Za kraj, imate li poruku za naše čitaoce?

Samo polako, sve će biti u redu. Opušteno, sve u svoje vrijeme. I trudite se raditi samo stvari u kojima uživate sve ostalo neka bude usput.